Što? Pa, jastuci!!!
Ne znam više što bih vam pisala o jastucima, jer sam već sve rekla u prijašnjim postovima, od šivanja, veza, punjenja do domaćeg platna, jedino što još uvijek nisam napravila obećani tut o tome kako vezem pojedini bod, ali bitno je da nisam zaboravila na obećanje, a za sada pogledajte nove jastuke!
U zelenom tonu...na njega sam posebno ponosna, jer sam sama osmislila i nacrtala šemu po kojoj sam vezla! Kako vam se čini? Ja bih npr. više voljela da su ove neobične glavice cvjetova raznobojne, ali zahtjev je bio da bude samo zeleno, pa eto, neka bude zeleno!
Cvjetna buketa u ljubičastom!
I to je sve, dva jastuka, ali puno posla, puno uboda iglom, no još je veće zadovoljstvo nakon dovršenog posla! Ponekad me pitaju da napravim identičan ručni rad, ali ja svaki puta volim raditi nešto novo i drugačije i što jednom napravim ne volim ponovno raditi, osim ako mi je ta osoba jako, jako draga :)))
Na kraju želim sve vas blogerice pohvaliti, jer ste jako kreativne i vrijedne i iako ne ostavim svakoj komentar znajte da je jako lijepo sve što radite! Neke od vas su me u prošlom postu nahvalile kako sve to stignem, ići na posao, brinut o kućnim i okokućnim poslovima itd...i još raditi sve što dijelim s vama putem bloga, moram reći da ja nisam ni po čemu posebnija od vas (da, na poslu sam od 7-15 i ponekad sam iscrpljena, ali u dane kad nisam, sve nadoknadim) i da sve vi isto tako sve stignete uskladiti i odraditi, možda ne idete na posao, ali imate malu djecu, možda morate svaki dan kuhati, ja ne moram, jer ponekad sam sama kod kuće pa uopće ni ne pomislim na hranu, ukratko, radim i u tome nalazim svoje osobno zadovoljstvo, kao što je nekom zadovoljstvo ići u "šoping"! U svemu tome, jedina mi je gnjavaža fotografiranje radova, ali na sreću, imam svoju Mihaelu koja obožava fotkati pa mi ona odradi taj dio posla! Svom mužu ponekad idem na živce što se stalno motam po kući i stalno nešto odnosim, donosim, prenosim, tražim, režem, ali priviknuo se na sve to, a osim toga vidi koliko uživam u svom kreativnom svijetu, pa me ostavi na miru, samo da ga, ne daj bože, ne bih pitala da mi nešto pomogne, no on odrađuje sve one tkz. "muške" poslove :))) S nama živi i suprugova baka (85 g.), koja se na svu sreću još uvijek može brinuti sama o sebi! Eto, uopće nisam imala namjeru pisati nešto više o sebi i svojoj obitelji, ali nekako su riječi došle same od sebe i na ovaj način sam vam malo približila sebe!
Dakle, žene drage, sve smo mi jako vrijedne!
